Ekološki otisak i kvaliteta života
Ekološki otisak termin je koji se odnosi na mjerenje utjecaja čovjeka i njegovih aktivnosti na biološki produktivno područje i zemljino regenerativno područje. Sada razumljivijim rječnikom, ekološki otisak predstavlja mjeru ljudskog utjecaja na prirodne resurse (vodu, okoliš, itd.). S druge strane, kvaliteta života obuhvaća sveukupno zadovoljstvo životom i ovisi o različitim indikatorima poput zaposlenosti, zdravlja, obrazovanja i ekonomske sigurnosti.
Utječe li smanjenje ekološkog otiska na kvalitetu života?
Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo sagledati učinke smanjenja ekološkog otiska. Kroz smanjenje potrošnje i pametnije odabire, možemo povećati kvalitetu života. Kupovinom lokalnih i sezonskih proizvoda, koje često možemo smatrati organskim, ostvarujemo niz prednosti – osim što konzumiramo zdraviju hranu, oslobođenu pesticida i umjetnih aditiva, također potičemo lokalnu proizvodnju.
To ima dvostruki učinak: potiče otvaranje novih radnih mjesta u lokalnoj zajednici te smanjuje ukupnu potrošnju, čime se smanjuje i ekološki otisak te nama daje mogućnost konzumacije kvalitetnijih i zdravijih proizvoda.
Nadalje, još jedna prednost smanjenja ekološkog otiska je korištenje obnovljivih izvora energije koji su manje štetni za okoliš. Zamjenom neobnovljivih izvora energije (poput fosilnih goriva) za obnovljive izvore (kao što su solarna, vjetrena i hidroenergija) smanjujemo emisiju ugljikova dioksida, čime direktno doprinosimo ublažavanju klimatskih promjena.
Klimatske promjene su globalni izazov s ozbiljnim posljedicama po okoliš i živote ljudi, stoga je prijelaz na obnovljive izvore energije od ključne važnosti.
Osim što smanjujemo emisije stakleničkih plinova, korištenje obnovljive energije također pomaže u sprječavanju eksploatacije šuma. Naime, neki tradicionalni izvori energije, kao što su drva i fosilna goriva, zahtijevaju eksploataciju šumskih područja ili rudarske aktivnosti koje imaju destruktivan utjecaj na ekosustave.
Prijelaz na obnovljive izvore energije smanjuje potrebu za ovim praksama, čime doprinosimo očuvanju šuma i bioraznolikosti. Ovim prijelazom smanjen je ekološki otisak, a povećana naša kvaliteta života.
Treba li izaći iz zone komfora?!
Osim pozitivnih strana uvijek postoje one negativne s kojima je nekada teško kohabitirati. Važno je naglasiti da smanjenje ekološkog otiska ima i negativne posljedice, osobito za multinacionalne kompanije.
Ograničenja proizvodnje i manja ponuda na tržištu mogu rezultirati smanjenjem dobiti tih kompanija i gubitkom radnih mjesta, no takav scenarij se neće tako skoro dogoditi, stoga ne brinite.
Ipak, jedan od ključnih izazova, koji proizlazi iz pokušaja smanjenja ekološkog otiska, je promjena potrošačkih navika. Ljudi su često fokusirani na vlastite potrebe i ne razmišljaju dovoljno o utjecaju svojih odluka na okoliš.
Većina nas ne razmišlja koliko troši – budimo realni, kada su akcije, posebno rasprodaje, bezglavo hrlimo i kupujemo stvari za koje ni sami nismo znali da nam zapravo trebaju, a to je upravo zato što nam uglavnom ne trebaju.
Kada negdje putujemo prije ćemo posegnuti za osobnim automobilom nego koristiti javni prijevoz. Prva stvar, mnogo je brže. Druga stvar, to je naša zona komfora iz koje ne želimo izlaziti, gurati se u gužvama i čekati u redovima za karte.
Osim toga, neobnovljivi izvori energije i dalje su nam dostupniji od obnovljivih te su cjenovno prihvatljiviji, zato ćemo prije posegnuti za njima nego li ulagati u nove tehnologiji jer auto koji vozi na benzin daleko je jeftiniji od onog koji vozi na vodik.
”A što ćemo sad?”
Važno je pronaći balans između ekološki osviještenog ponašanja i održavanja kvalitete života. Ekstremno zatvaranje u ekološki idealizam može dovesti do stresa i nemira, dok pretjerana rastrošnost negativno utječe na okoliš. Umjesto toga, potrebno je pronaći sredinu koja odgovara našim potrebama i istovremeno uzima u obzir utjecaj na okoliš.
Odluke koje donosimo svakodnevno, poput izbora prijevoznih sredstava, utječu na naš ekološki otisak. Premda su automobili praktični, trebali bismo razmotriti alternative poput hodanja, bicikliranja ili korištenja javnog prijevoza kad god je to moguće.
Svjesno odabiranje načina prijevoza može značajno smanjiti naš ekološki otisak. Također, nekada trebamo promisliti treba li nam baš jedna majica više u ormaru ili nam je ormar i previše pun.
Osim toga, obnovljivi oblici energije, poput solarnih panela, nude dugoročne i ekonomski održive prednosti. Kada jednom uložimo u solarne panele, oni će kontinuirano proizvoditi energiju tijekom dugog niza godina, često s minimalnim održavanjem.
To znači da će ulaganje u solarne panele donijeti povrat investicije tijekom vremena, jer ćemo umanjiti ili čak eliminirati troškove električne energije koje bismo inače imali s konvencionalnim izvorima.
Kada usporedimo troškove solarnih panela s troškovima drva ili peleta koji se koriste za grijanje, dugoročno se pokazuje kako su solarni paneli često finansijski isplativija opcija. Iako početni trošak instalacije može biti veći, već nakon nekoliko godina primijetit ćemo znatno smanjenje računa za električnu energiju, ili čak potpuno ovisiti o vlastitoj proizvodnji energije.
Sveukupno, ulaganje u solarne panele donosi mnoge dugoročne koristi, uključujući financijsku uštedu, smanjenje ovisnosti o tradicionalnim izvorima energije i pozitivan utjecaj na okoliš.
Kada uzimamo u obzir sve prednosti koje solarna energija nudi, jasno je da je ona jedna od ključnih komponenti u tranziciji prema održivijoj i energetski neovisnoj budućnosti.
Može li kohabitacija biti ostvarena?
Da, ekološki otisak i kvaliteta života uistinu mogu kohabitirati uspješno. Smanjenjem ekološkog otiska možemo pozitivno utjecati na kvalitetu života. Međutim, potrebno je pronaći ravnotežu i uskladiti ekološki osviještene odluke s našim potrebama i životnim stilom.
Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org.
*Tekst je pripremila i kreirala Matea Mlačak, novinarka Redakcije “Veritas”