Septembar kao mjesec specifičan je po mnogim faktorima, đaci kreću u školu, ljeto iako još službeno nije gotovo, polako se privodi kraju. Počinje onaj monotoni dio godine, koji zapravo donosi pregršt lijepih stvari, ali u poređenju sa ljetom, sa onim bezbrižnim, morskim sunčanim danima djeluje dosta mračnije i dosta tužnije. Upravo ovaj mjesec, mjesec promjena – odabran je da bude svjetski mjesec prevencije protiv suicida, dok se 10. septembra obilježava svjetski dan prevencije protiv suicida.  

Septembar kao mjesec borbe protiv suicida predložilo je Međunarodno udruženje za suzbijanje suicida, 2003. godine, dok je SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) podržala taj čin. Zbog toga je 10. septembar, pa i cjelokupan mjesec posvećen osvješćivanju i buđenju širih narodnih masa o ovom činu koji ne obuhvata samo pojedinca, nego i porodicu kao osnovnu jedinicu društva. 

Šta je to suicid? 

Suicid ili poznatiji kao samoubistvo je čin prekidanja svog postojanja, odnosno nanošenja povreda sebi sa krajnjim ciljem oduzimanja sopstvenog života. Samoubistvo je zapravo autodestruktivni čin koji može biti aktivan ili pasivan, usmjeren na svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života. 

Vrlo je bitno razlikovati samoubistvo od pokušaja samoubistva, jer iako slični, ta dva pojma karakterišu brojne razlike. Pokušaj samoubistva podrazumijeva postojanje namjere o prekidu sopstvenog života, ali koja zbog uticaja različitih faktora, nije dovela do smrtnog ishoda. Pokušaj samoubistva se često posmatra i kao apel za pomoć. 

Koji su glavni faktori koji dovode do suicida? 

Teško je izdvojiti jedan glavni faktor, karakterističan za sve činove samoubistva ili pak pokušaja istog, budući da je svaki čovjek jedinka za sebe i u životu svakog od nas postoje i djeluju različiti faktori, koji utiču na nas, naše namjere, mišljenje i ponašanje. Upravo ti uzroci koji imaju svoj uticaj u sprovođenju i ostvarivanju ovog djela nazivaju se faktori rizika.  

Socijalna izolovanost, porodični faktori poput samoubistva roditelja, neadekvatnog odnosa, fizičkog i psihičkog nasilja, bolesti zavisnosti, mentalnih poremećaja, sve to može uticati na odluku osobe da čin samoubistva sprovede u djelo. 

Procjenjuje se da oko 800 000 ljudi godišnje izvrši samoubistvo. Pokušaji samoubistva su mnogo učestaliji nego konkretan čin, procjenjuje se da je odnos pokušaja samoubistva i izvršenih samoubistava oko 10:1. Ovi podaci nam govore o tome da svake 3 sekunde jedna osoba u svijetu pokuša da se ubije, dok svakih 40 jedna osoba počini suicid.  

Prema podacima SZO najveći broj samoubistava se dešava u Litvaniji, Južnoj Koreji, Šri Lanki, zatim Rusiji i Bjelorusiji, dok je najmanja stopa samoubistava prisutna u državama poput Jordana, Maldiva, Egipta i Azerbejdžana. 

Kako prepoznati suicidalno ponašanje?  

Već smo rekli da se suicidalnost ne ispoljava kod različitih osoba, na isti način. Neki su vedri i veseli spolja, dok bore svoju bitku sa životom iznutra, na drugima je to pak  dosta transparentnije, te samim tim lakše za uočavanje i reagovanje. U oba slučaja potrebno je obratiti pažnju i biti oprezan, jer ponekad pretjerana radost izvana, može označavati tugu iznutra. Neki simptomi po kojima se najčešće mogu primjetiti ove osobe su: 

• Povlačenje u sebe – gubitak kontakata sa socijalnom sredinom, prekid odnosa, zatvaranje u „svoja četiri zida“ 
• Dijeljenje svojih stvari drugima – poklanjanje stvari od značaja prijateljima i porodici 

• Osjećaj bezvrijednosti – osoba se smatra nedovoljno vrijednom, smatra da ne zaslužuje ljubav i pažnju drugih, vjeruje da predstavlja drugima teret i da je bolje da je nema 
• Često pominjanje samoubistva – iako je karakterističan stav da „ljudi koji često pričaju o samoubistvu, neće to zaista i uraditi“, to baš i nije tačno. Ukoliko osoba često priča o suicidu, načinima na kojima je moguće izvršiti ga, ako je preokupirana tom temom, postoji ozbiljna vjerovatnoća da će u jednom trenutku to zaista i uraditi. 
• Neki drugi oblici autodestruktivnog ponašanja – osoba je često sklona nekim autodestruktivnim aktivnostima upravo iz želje za nestankom i uništavanjem vlastitog života 
• Prethodni pokušaji samoubistva – ukoliko je osoba jednom ili čak više puta pokušala samoubistvo i bila spriječena u tome, velike su šanse da će to ponoviti 

Prevencija suicida obuhvata primarnu prevenciju kojoj treba pridati ogroman značaj. Edukovanje ne samo mladih, nego ljudi različitih uzrasta, zanimanja, etničke pripadnosti o suicidu, suicidalnom ponašanju, njegovim posljedicama za samu osobu, porodicu i društvo je od neizmjerne važnosti. Dostupnost sistema podrške, stručne pomoći i multisektorskog angažmana u pravovremenom reagovanju na faktore rizika i „znake za uzbunu“, smanjuju vjerovatnoću pojave ovog ponašanja u društvu.  

Važne činjenice o samoubistvu 

• Veći broj muškaraca počini suicid 

Muškarci 2-3 puta češće počine samoubistvo u odnosu na žene. Iako je stopa pokušaja samoubistva učestalija kod žena, samo izvršenje čina samoubistva je češće kod muškaraca. Međutim, u posljednje vrijeme ova razlika se smanjuje. 

• Češće ga čine starije osobe 

Iako je samoubistvo u novije vrijeme sve više rasprostranjeno među mlađim naraštajima, smatra se da najveći procenat samoubistava čine ljudi između 45 – 64 godina starosti. 

• Broj samoubistava se vremenom povećava 

Na globalnom nivou stopa suicida sve više raste. Tome je doprinijela i pandemija virusom COVID – 19.  

• Suicid ispred mnogih bolesti 

Prema podacima SZO, suicid je jedan od vodećih uzroka smrti mladih do 30 godina. Takođe, prednjači po broju smrtnosti u odnosu na rak dojke, HIV,  

Ne treba da se stidite da potražite pomoć 

Suicid nije problem pojedinca, faktori koji dovode do njega su razni. Stoga, ukoliko ste se našli u situaciji kada ste smatrali da je bolje da ne postojite i da svijet nije mjesto za vas – ne treba da se stidite. Ne treba da se osjećate stigmatizovano i da se zatvarate u sebe. Ne treba da gubite volju za životom, smatrajući da ste bezvrijedni i da ne zaslužujete ljubav!  

U današnje vrijeme, kada je tempo života prebrz i kada nemamo vremena jedni za druge, sve je veći broj ljudi koji se osjećaju usamljeno, bezvrijedno i zarobljeno u životu, sve veći broj je onih koji se odlučuju na korak u kome nastoje da unište sebe, uništavajući tako i tragove svog postojanja.  

Zbog toga je bitno potražiti pomoć, obratiti se prijatelju, roditeljima, momku ili djevojci, sestri ili bratu, profesoru na fakultetu, radnici u marketu. Suicidalnost nije nešto sa čim trebate i sa čim se možete boriti sami. Nije sramota potražiti podršku!  

Zahvaljujući sve većem broju prepoznavanja ovog problema, sve češćem pričanju u javnosti o značaju prevencije suicida i sprovođenju iste te prevencije u djelo, moguće je smanjiti stopu suicida, spasiti mnogobrojne živote i omogućiti im da naiđu na razumijevanje i toplinu od strane drugih.  

Koji su načini pomoći suicidalnim osobama? 

Mi kao društvo imamo odgovornost, ne samo da prepoznamo, nego i da reagujemo ovakvim situacijama, poput suicida. Suicidalnu osobu je nekada teško prepoznati. Obično se ljudi vode uvjerenjem da ta osoba boluje od depresije, da je konstantno tužna, da se loše osjeća i smatraju da se to lako uočava. Na sreću, danas se sve više razbija mit oko depresije kao bolesti, sve više se uviđa da nisu ti simptomi nisu znak bolesti. To što je neko depresivan ne znači da, iako se osjeća loše, to zaista i prikazuje javnosti. Takođe, depresija nije jedini uzrok suicida. 

Podrška porodice, stručna pomoć, razumijevanje od strane prijatelja i bliskih ljudi – sve su to alati kojima se suicidalnoj osobi može pomoći. To naime nije tako lak postupak, niti je suicidalnost nešto sa čime se lako izboriti. Veliki broj ljudi koji počine suicid nisu nužno depresivni, čak 5-10% njih nemaju zavedenu dijagnozu uopšte.  

Ohrabriti osobu koja ima problem da se obrati psihologu ili psihijatru je važan korak u prevenciji suicida. Uz adekvatnu terapiju i podršku okoline, ta osoba ima mnogo veće šanse, nego ukoliko je prepuštena sama sebi, okružena sopstvenim mislima o autodestrukciji i načinima njenog izvođenja.  

Nekada je sam razgovor i jasno stavljanje do znanja osobi da u teškim trenucima nije sama i ima podršku i razumijevanje drugih, jedan možda sitan, ali značajan korak u borbi protiv suicida. 

Prevencija kao bitan faktor 

Danas je veliki broj SOS linija za prevenciju suicida. Mnogi ljudi rade na pružanju podrške i makar kratkotrajnom odlaganju samog čina, pokušavajući „kupiti“ dovoljno vremena, za obezbjeđivanje adekvatne potrebne pomoći osobi. Sve češće se organizuju seminari i radionice na temu prepoznavanja simptoma i adekvatnog djelovanja, a koje su dostupne svima.  

Iako je prevencija i dalje nedovoljno razvijena, u novije vrijeme se radi na njenom unapređenju. Bitno da se kao društvo potrudimo i damo svoj doprinos, nastojeći da razvijemo adekvatne mehanizme borbe protiv suicida.

Nekada je potrebno potražiti pomoć, još češće je potrebno pružiti je drugima, a sve to pozitivno utiče na osjećaj podrške i sigurnosti. Osjećaj da nailazimo na razumijevanje i shvatanje da nisi sam, nekim ljudima istovremeno pruža svijest o značaju njihovog života. Kao pojedinac, ali i kao cjelokupna zajednica, ne treba da stigmatizujemo ono što nismo u stanju da razumijemo! Takvim ljudima je potrebno pružiti podršku, a mi treba da im pokažemo da su i njihovi životi jednako važni!

Obrati se za pomoć školskom psihologu ukoliko si školarac, ili pak psihologu ili psihijatru u svome gradu. Pozovi neku od SOS linija za prevenciju suicida ili potraži podršku prijatelja. 

SOS linija za prevenciju suicida: 

Srbija – Nacionalna SOS linija – 011/7777-000 ; SOS linija centra Srce – 0800-300-303 (svakoga dana od 14 do 23h, a petkom i subotom do 04h) 

Hrvatska – Centar za krizna stanja i prevenciju suicida 01 2376 470 (moguće je doći bez najave od 08 do 20h); Hrabri telefon – 116 111 

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremila i kreirala Isidora Radan , Kreator tekstualnog sadržaja.