Vjerujem da je veliki broj vas, ako ne pogledao, onda bar čuo za film „Split“ ili u prevodu poznatiji kao „Podvojen“. Glavne uloge tumače Džejms Makavoj i Ana Tejlor – Džoj, a tema filma je upravo disocijativni poremećaj identiteta ili poremećaj višestruke ličnosti.  

Šta je zapravo poremećaj višestruke ličnosti? 

Poremećaj višestruke ličnosti, poznat i pod nazivom disocijativni poremećaj identiteta – DPI (eng. Dissociative identity disorder – DID) predstavlja psihički poremećaj koji karakteriše postojanje dvije ili više različitih ličnosti koje postoje unutar jedne osobe. Te ličnosti mogu, ali i ne moraju biti svjesni prisustva ostalih ličnosti. Ličnosti su najčešće sušta suprotnost jedna drugoj i razlikuju se u gotovo svim mogućim pogledima. Ne samo da se razlikuju na osnovu karaktera, stavova ili ponašanja, nego su zapaženi i slučajevi u kojima različite ličnosti imaju i različita fiziološka stanja. Tako je moguće da unutar jedne osobe, jedna ličnost boluje od dijabetesa, dok su ostale u potpunosti zdrave. Neke ličnosti mogu da budu kratovide, dok su druge dalekovide pa samim tim zahtjevaju različita dioptrijska pomagala.  

Kako nastaje ovaj poremećaj? 

Uzrok nastajanja disocijativnog poremećaja identiteta je proživljeno traumatsko iskustvo u djetinjstvu. Tu se obično misli na fizičko ili seksualno zlostavljanje koje su djeca proživjela na vrlo ranom uzrastu. Prilikom proživljenog nasilja, dolazi do rascjepa pri čemu jedan dio djeteta može nastaviti da osjeća ljubav i privrženost prema zlostavljaču, dok drugi preuzima ulogu zaštitnika. Najčešći razlog tome jeste što su djeca isuviše nezrela da bi se samostalno izborila sa takvom traumom. 

U čemu je problem kod disocijativnog poremećaja identiteta? 

Najveći problem je upravo (ne)slaganje stručnjaka oko njegovog postojanja. Ni dan danas stručnjaci nisu jednoglasni kada treba da se odluče da li ovaj poremećaj zaista postoji ili je to samo mit. Ono što predstavlja veliki problem jeste nemogućnost sigurnog utvrđivanja poremećaja. Ne postoje testovi, niti instrumenti kojima se poremećaj višestruke ličnosti može utvrditi, o njemu je moguće zaključiti samo na osnovu iskaza i ponašanja osobe. Složićemo se da je to veliki problem. 

Jedan od slučajeva koji je doveo u pitanje postojanje ovog poremećaja jeste osuđeni serijski ubica Kenet Bjanki. Bjanki je zajedno sa svojim rođakom ubio 12 žena u periodu između 1977-1979 godine. Prilikom suđenja, Bjanki je za te zločine optužio svoju drugu ličnost po imenu Stiv Voker. Međutim, na osnovu dubljeg ispitivanja i proučavanja od strane psihijatara utvrđeno je da je to zapravo bila laž.  

Poznat je i Spanosov eksperiment, u kome su on i njegovi saradnici svojim ispitanicima dali zadatak da tumače ubicu koji se brani, iako mu dokazi ne idu u prilog. Rečeno im je i da će biti podvrgnuti psihoterapijskom ispitivanju i hipnozi. Rezultati su ukazali na to da su se gotovo svi ispitanici predstavljali kao ubice sa novim imenima i ličnostima. Zbog toga je njihov zaključak da svi ljudi mogu preuzeti novu ličnost kada je to potrebno, te da je to uslovljeno više društvenim normama, nego proživljenom traumom. 

Da li je poremećaj višestruke ličnosti realistično prikazan u filmovima? 

Većin vas je čula za film „Split“, ali koliko vas je čulo za film „Tri lica Eve“? Neću vam spojlovati, samo ću reći da ga pogledate ukoliko volite crno-bijele filmove i ovu tematiku. Odličan spoj!  

Međutim, pitate se koliko realistično je prikazan ovaj poremećaj na filmovima? Pa, dovoljno je reći samo da osobe koje zaista imaju ovaj poremećaj ne vole film „Split“. Smatraju da ih prikazuje previše nasilno i opasno po druge ljude, što kako kažu sami, nije istina. DPI se javlja kao posljedica traume, odnosno javlja se kako bi, uslovno rečeno, zaštitio osobu od svjesnog proživljavanja traumatskog iskustva. Upravo iz tog razloga, te osobe su sklonije da se plaše drugih, nego da im nanose zlo.  

Mediji, a naročito filmska industrija, doprinose pogrešnom i iskrivljenom prikazivanju ovog poremećaja. Smjenjivanje ličnosti unutar osobe se odvija dosta rjeđe i suptilnije nego što je to prikazano na filmovima. Upravo iz tog razloga, osobe koje zaista pate od ovog poremećaja nisu pristalice filmova u kojima se radi o ovom poremećaju. Ne iz razloga što žele da se skriju, nego zato što ih se pokazuje na suprotan način od onoga što zaista jesu!  

Na osnovu svega, moguće je zaključiti da je upravo ovaj poremećaj nedovoljno istraženo područje ljudskog uma, te da je potrebno da sa rezervom i opreznošću uzimamo sve informacije koje dobijemo. Ipak, definitivno otkriće i potvrđivanje postojanja disocijativng poremećaja identiteta predstavljalo bi ne samo za psihološku, nego i za mnoge druge nauke veliko i bitno otkriće. Jer, kako je moguće da jedna ličnost boluje od astme, druga je gluva, a treća potpuno zdrava – i to sve unutar iste osobe! Zanimljivo, zar ne? Stoga, slijede još neke zanimljive pretpostavke, vezane za ovaj poremećaj. 

Zanimljivosti 

• Disocijativni poremećaj identiteta se javlja oko šeste godine života, ali je moguće dijagnostikovati ga tek u adolescenciji 
• Smjenjivanjem ličnosti dolazi do pojave amnezije, tačnije domaćin(glavna ličnost) se ne sjeća perioda u kome je tijelom dominirala neka druga ličnost 
• DPI se u prošlosti često dijagnostikovao kao šizofrenija 
• Postoje slike još iz perioda starijeg kamenog doba koje ukazuju na postojanje DPI 
• Kod žena se javlja u prosjeku 15, a kod muškaraca 8 ličnosti 
• Cilj liječenja poremećaja višestruke ličnosti jeste integracija više ličnosti u jednu 

Iako poremećaj višestruke ličnosti ili DPI još uvijek nije definitivno potvrđen od strane svih stručnjaka, to ne poništava njegovo postojanje. Osobe sa poremećajem višestruke ličnosti ne nailaze uvijek na podršku i prihvatanje u društvu. Bilo da vjerujete ili ne u postojanje ovog poremećaja, osobama koje ga imaju budite podrška, jer je vrlo vjerovatno da se takve osobe suočavaju sa mnogo osude od strane svoje okoline.

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn (mada tu smo negde i na Twitter-u) ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremila i kreirala Isidora Radan, Kreator tekstualnog sadržaja.