Nije mi se jednom desilo da zbog različitih faktora provedem neprospavanu noć, a sigurna sam nije ni vama. Ako ništa, bar nekad ste ostali budni do kasnih sati kako biste završili sve obaveze za sutra. 

Međutim, ukoliko to pređe u naviku i konstantno smo neispavani, kakve to posljedice može imati po nas?  

Svi znamo koliko je san neophodan za naše normalno funkcionisanje, jer se tokom spavanja postiže regeneracija organizma, rast i restitucija ćelija, kao i stabilizacija procesa pamćenja. Dok čovjek spava, dolazi do inhibicije kortizola, reguliše se glukoza i otpušta hormon rasta. Deprivacija sna za posljedicu ima mnoge negativne efekte na zdravlje čovjeka, uključujući veći rizik obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i depresije. 

Šta se zapravo dešava dok spavamo?  

Spavanje se najčešće objašnjava kao fiziološko stanje svijesti koje je promjenjivo i koje karakteriše smanjeno reagovanje na nadražaje iz spoljašnje okoline. Kod ljudske vrste, kao i kod ostalih sisavaca(i nekih ptica) postoje dvije faze spavanja: REM i NREM, tačnije rapid eye movement i non-rapid eye movement faza. Spavanje obično započinje NREM fazom, koja ima svoje podfaze kroz koje usnula osoba prolazi postepeno.  

Treća podfaza NREM faze se često naziva slow wave sleep. Ovakvo spavanje čini 10-20% sna kod mlade osobe, i tokom sws faze dolazi do relaksacije tjelesnih mišića i osoba se tada nalazi u „dubokom snu“.  

 Na nju se nadovezuje REM faza u kojoj moždana aktivnost se postepeno povećava. U njoj se javljaju živopisniji snovi od onih koji su prisutni u NREM fazi. Iako se dugo smatralo  da ljudi sanjaju samo u REM fazi, vremenom se to dokazalo kao netačno. Razlog za ovakvo vjerovanje bilo je to što je buđenje ljudi u toku REM faze dovelo do toga da se u najvećem broju slučajeva sjećaju svog sna, dok prilikom buđenja iz NREM faze sna se tek oko 15% ljudi moglo prisjetiti svoga sna. 

REM faza se javlja na svakih 20 minuta, dok ostatak zauzima NREM faza zajedno sa svojim različitim dijelovima. Spavanje u prosjeku traje između 90 i 120 minuta, i ponavlja se 4-6 puta u toku noći. 

Koja je prosječna dužina sna?  

U zavisnosti od uzrasta na kome se osoba trenutno nalazi, zavisiće i dužina sna tokom noći. U prosjeku, odrasle osobe spavaju između 7 i 9 sati, dok je bebama potrebno 12-16 sati sna. Adolescenti u prosjeku spavaju 8 – 10 sati, što je približno vremenskoj granici u odraslom dobu. 

Posljedice nedostatka sna  

Nedovoljan san i hronična neispavanost imaju dugoročno negativne efekte po čovjekovo psihofizičko funkcionisanje.  
Nedostatak sna dovodi do poremećaja u regulaciji glukoze i samim tim i povećanja rizika obolijevanja od dijabetesa. SWS (slow wave sleep) faza sna je zadužena za uspostavljanje homeostaze glukoze, i usljed skraćenja ove faze sna povećava se mogućnost za razvoj dijabetesa kod ljudi.

Porast kortizola, hormona koji se javlja kao odgovor na stresnu situaciju, takođe je jedna od nuspojava nespavanja. On učestvuje u razgradnji mišićne mase i ostalog tkiva, kako bi tijelu obezbijedio energiju potrebnu da se bori sa umorom. Zbog tog je neophodno da osoba ima redovan san, jer prilikom spavanja se inhibira lučenje ovog hormona. Tokom sna, a naročito NREM faze luči se i hormon rasta. Situacija je ovdje u odnosu na kortizol obrnuta. U budnom stanju se inhibira lučenje ovog hormona i neophodan je adekvatan san za normalan rast i razvoj čovjeka. 

Takođe, nedostatkom sna dolazi do poremećaja u proizvodnji hormona kao što je leptin i grelin koji su povezani sa regulacijom apetita i unosa hrane. Zbog neispavanosti leptin se smanjuje, a nivo grelina raste što posljedično dovodi do pretjeranog unosa hrane i povećanog osjećaja gladi. 

Usljed deprivacije sna, nastaju mnoge štetne posljedice po čovjekovo kognitivno funkcionisanje. Dolazi do teškoća u višim kognitivnim funkcijama kao što je učenje, rasuđivanje, donošenje odluka. Takođe i psihomotorne funkcije su takođe pogođene nedostatkom sna, pa tako imamo povećan broj grešaka prilikom izvođenja zadataka, učestalije povrede i sporost u obavljanju zadatka.  

Dovoljno sna  

Problemi sa razumijevanjem i tumačenjem informacija su jedan od najučestalijih problema koji nastaje zbog nedostatka sna. Zbog neispavanosti i umora ljudima je teško da usredotoče svoju pažnju na ono što je bitno, da razlikuju bitno od nebitnog. Suočavaju se i sa teškoćama u koncentraciji i zapamćivanju informacija.  

Prema nekim podacima, nedostatak sna dovodi do povećanja depresivnog raspoloženja za 21%.  

Iako nam se svima nekada omakne da ostanemo budni duže nego što bi trebalo – ova praksa se ipak ne preporučuje. Zbog svih negativnih efekata koje nedostatak sna ima na naše funkcionisanje, poželjno bi bilo da se odlazak na spavanje odvija između 22 i 23 časa. Iako je to idealna opcija, složićemo se da to nije uvijek moguće. Međutim, evo nekoliko savjeta koji mogu biti korisni ukoliko želimo da zaspimo ranije nego inače:  

• Preporučuje se da provjetrite prostoriju u kojoj spavate prije nego što legnete 
• Da tokom dana budete što aktivniji kako bi lakše zaspali 
• Izbjegavati piti kafu ili bilo koji napitak koji sadrži kofein u večernjim satima 
• Potrebno je imati rutinu, lijegati svako veče u isto vrijeme  
• Bar sat (2 bi bilo idealno) vremena prije spavanja ostaviti telefon 
• Prostorija u kojoj spavate treba da bude potpuno zamračena 

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremila i kreirala Isidora Radan , Kreator tekstualnog sadržaja.