Naša cjelokupna ličnost, ponašanje i stavovi su uslovljeni ne samo onim što nam se trenutno dešava i kroz šta prolazimo, nego i našim cjelokupnim životnim iskustvom. Od najranijeg djetinjstva, izloženi smo uticajima iz spoljašnjeg okruženja koji u ogromnoj mjeri utiču na naš rast i razvoj. Škola, vršnjaci, sredina u kojoj odrastamo, a ponajviše roditelji i porodica koja nas okružuje.  

Upravo je uticaj porodice (naročito majke) na razvoj djeteta jedna od karakteristika Bolbijeve teorije afektivne vezanosti.  Iako nije nužno majka ta koja predstavlja figuru za afektivnu vezanost djeteta, u najvećem broju slučajeva se dijete vezuje upravo za nju.

Šta je teorija afektivne vezanosti? 

Osnivač teorije afektivne vezanosti je Bolbi, koji ovaj pojam definiše kao odnos između majke i djeteta koji se u najranijim mjesecima i godinama formira i traje kroz čitav život.  Dijete konstruiše svoju realnost, očekivanja od drugih kao i sopstveno ponašanje, na osnovu iskustava sa osobama za koje se vezuje. Ta iskustva se pretežno odnose na zadovoljenje dječijih bazičnih potreba – potreba za hranom, vodom, za sigurnosti. Ali i potreba djece da se osjećaju voljeno i prihvaćeno od strane svojih roditelja. Najčešće su figure afektivne vezanosti – roditelji, prvenstveno majka, ali i drugih osoba koje ne moraju biti djetetovi biološki roditelji. Ukoliko neka druga osoba preuzme brigu nad djetetom, usljed različitih razloga, moguće je da dijete razvije afektivnu vezanost za nju, budući da su roditelji tog djeteta odsutni. 

U djetinjstvu su roditelji centralne figure afektivne vezanosti, dok se taj poredak u adolescenciji pa čak i u odraslom dobu mijenja. Iako roditelji ostaju značajne figure, u adolescenciji prijateljstva postaju brojnija, a mnogi adolescenti više vremena provode sa prijateljima nego sami ili sa porodicom. Širenje kruga ljudi se nastavlja i u odrasloj dobi, upoznajemo romantične partnere sa kojima ostvarujemo odnose kroz koje formiramo nove ili modifikujemo postojeće stilove afektivne vezanosti.  Ipak treba imati na umu, da je jednom formiran stil afektivne vezanosti u djetinjstvu, kasnije teško promijeniti.

Koji obrasci afektivne vezanosti postoje? 

Postoji nekoliko obrazaca afektivne vezanosti i obično nastaju na osnovu modela sebe i modela drugih – dva tipa unutrašnjih radnih modela afektivne vezanosti. Obrasci se definišu prema tome kakav odnos osoba imaa prema sebi, a kakav prema drugima:  

Sigurni obrazac  

Osobe koje imaju pozitivan odnos prema sebi i drugima oko sebe, najčešće karakteriše sigurni obrazac afektivne vezanosti. Takve osobe su u djetinjstvu dobijale pozitivne povratne informacije od svojih roditelja, pri čemu su im oni stavljali do znanja da su vrijedni ljubavi i pažnje. Njihove potrebe su bile adekvatno zadovoljene i oni su primili poruku da zaslužuju ljubav drugih. Takođe, takva djeca formiraju sliku o svijetu koji ih okružuje kao o bezbjednom mjestu i da su ljudi oko njih jednako dobri.  

Odbacujući obrazac  

Odbacujući obrazac imaju djeca koja formiraju negativan model drugih, a pozitivan model sebe. Oni imaju sliku o svijetu kao nedovoljno dobrom, dok sebe doživljavaju kao dobre. Zbog toga nisu u stanju da uspostave adekvatne odnose sa drugim ljudima. Ovakve osobe izbjegavaju bliskost i obično se oslanjaju samo na sebe prilikom suočavanja sa problemima. Često ističu nezavisnost i samostalnost, što može kočiti razvijanje romantične veze sa drugom osobom. 

Preokupirani obrazac 

Preokupirani podrazumijeva negativan model sebe, a pozitivan drugih. Roditelji ovakve djece nisu zadovoljavali potrebe djeteta, niti se ono osjeća sigurno i voljeno uz njih. Zbog toga ova djeca smatraju da nisu vrijedna i ne zaslužuju ljubav i pažnju drugih. Oni vjeruju da su drugi bolji od njih. Kada odrastu, ove osobe strahuju da će ih drugi napustiti i na sve načine se trude ugođavajući drugima i zadovoljavajući njihove potrebe, kako ne bi bili odbačeni. 

Dezorganizovani obrazac 

 Ovaj obrazac imaju djeca roditelja koji su proživjeli neku traumu, ili psihičko i fizičko zlostavljanje. Najčešće se javlja kod djece čiji roditelji su psihički bolesni i nisu u stanju da vode računa o njima. Takođe, ovaj obrazac je pronađen kod djece čiji su roditelji bili žrtve logora Aušvic tokom Drugog svjetskog rata. Takvi roditelji nisu razvili adekvatne mehanizme za prevladavanje stresa, a zbog proživljenih trauma nisu u stanju da adekvatno učestvuju u brizi oko djeteta. 

Meri Ejnsvort, poznata  osmislila je eksperiment poznatiji kao „Strana situacija“. U ovom eksperimentu Ejnsvortova je nastojala da ispita kvalitet afektivne vezanosti u odnosu roditelj dijete.  

Za šta nam je značajan pojam afektivne vezanosti?  

Afektivna vezanost se prožima kroz čitavo naše postojanje. Na osnovu kvaliteta odnosa sa roditeljima, zavisiće i kvalitet odnosa koje će dijete-osoba formirati u odraslom dobu. Od afektivne vezanosti ne zavisi samo naš odnos sa roditeljima ili partnerima, nego i ostalim ljudima koji nas okružuju, našim doživljajem svijeta i načinom na koji ćemo se odnositi prema tome. Na osnovu nje mi formiramo sliku u sebi kao dovoljno vrijednim, značajnim, voljenim osobama koje odrastaju u sigurnom okruženju. Suprotno tome, formira se stav da smo nedovoljno dobri, da ne zaslužujemo ljubav, te da ćemo na koncu opet biti napušteni i odbačeni od strane drugih.  

Kao što vidimo, afektivna vezanost je bitna za sve aspekte našeg života, ali i života drugih ljudi. Različiti ljudi imaju različite obrasce afektivne vezanosti, a u zavisnosti od njihovih i naših obrazaca zavisiće i naš odnos. Sa nekim ljudima teško funkcionišemo i imamo loše odnose. Nekada nam nije jasno zašto je to tako, zašto sve ne može teći “kao med i mlijeko”.

Zahvaljujući pojmu afektivne vezanosti mi možemo da razumijemo odnose među ljudima mnogo bolje, nego što to inače radimo. Zbog njega smo u stanju da uočimo zašto je pojedinim osobama potrebno pružiti ljubav I pažnju, dok neke uporno odbijaju bilo kakvu vrstu bliskosti, oslanjajući se na sebe, smatrajući se svojom najvećom podrškom.  Baš zato što se sa nekim uklapamo kao onaj dio puzle koji nam nedostaje, dok nam neki odnosi padaju jako teško, potrebno je da imamo obzira prema drugima.  

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremila i kreirala Isidora Radan , Kreator tekstualnog sadržaja.