Uprkos međusobnim razlikama, sve svjetske religije i poznate antičke mitologije su saglasne da je civilizacija nastala kad je čovjek počeo da piše. To tvrde i naučnici ateističkih ubjeđenja. Po nekima je to potreba da iznese osjećanja na adekvatan način, neki misle da je Božiji dar da bi se zapisale Tvorčeve riječi. Tu, uglavnom, dolazimo do druge stvari oko koje su svi saglasni – pismo je nastalo iz potrebe. Dakle, kada govorimo o pisanju – možemo reći da nas ono determiniše kao civilizaciju i da je stvar ljudskog postojanja.

U tom kontekstu, pisanje je najvažniji oblik izražavanja misli, samo zbog toga što ono ostaje kao dokaz o nama kao o ličnostima. O našim ubjeđenjima, obrazovanju i načinu razmišljanja. Možda je istina Ciceronova sentenca “da papir sve trpi”. a možda i ona Monteskjeova “da dobar pisac ne piše kako se piše, nego kako on piše”. Treba njegovati vlastiti stil pisanja, ali on ne smije da odstupa od osnovnih stvari. Ako se pisanjem predstavljamo javnosti, a da pritom nijesmo najsigurniji u svoje vještine ili smo amateri, onda je najbolje da se držimo šablona dok ne steknemo iskustvo.

Problemom kako nešto napisati, bavi se stilistika kao nauka i nemoguće je da svaki čovjek koji želi da piše, poznaje čitavu nauku. A i nije neophodno. Dovoljno je znati osnovna pravila koja se nadograđuju čitanjem i iskustvom u pisanju.

Gramatika: Važno je poznavati gradivo gramatike za osnovnu školu

Tematika i cjeline pisanja: Nezahvalno se latiti više od jedne teme prilikom pisanja, naročito ukoliko ne pišemo o temama iz struke kojom se bavimo. Naravno, ukoliko već postoji potreba za više tema u okviru teksta, najbolje ih je podijeliti u više crta koje se povezuju logičnom vezom. Najvažnije je da tekst bude jasno podijeljen na uvod, razradu i zaključak; pa tematske cjeline dodati u okviru razrade. U suprotnom, rizikujemo da budemo preopširni, što nijedan čitalac ne voli. Zbog toga treba uvijek napraviti sinopsis teksta koji se zatim ispunja i razrađuje.

Orvelova pravila pisanja

Postoje četiri osnovna stila pisanja: Administrativni, književni, novinarski i razgovorni. I svaki, sem razgovornog koji se koristi u intimnim prepiskama, ima zaseban dio stilistike koji se njime bavi, ali i neke zajedničke norme. Njih je uočio engleski pisac Džordž Orvel:

I – “Nikada ne koristite metafore, poređenje ili druge stilske figure koje ste navikli da vidite u novinama.”
Ovo pravilo treba primjenjivati zbog dvije stvari. Prva je što mediji često preuveličavaju suvišnim stilskim figurama zbog čitanosti. Druga je razvijanje izvornog ličnog načina pisanja. To je malo paradoksalno – ljudi otvaraju senzacionalne naslove, ali ne vole kad iste fraze zateknu u testu pojedinca na društvenoj mreži.

II – “Nikada ne koristite dugačke riječi ili fraze ako možete kraće.”

III – “Ako je moguće izbaciti neke riječi, uvek ih izbacite.”

Ova dva pravila su napisana iz istog razloga – čitaoci gube pažnju i brzo se zamaraju čitanjem dugih rečenica. Iz istog razloga treba smanjiti broj znakova interpukcije.

IV – “Nikada ne koristite pasiv tamo gdje možete koristiti aktiv.”

Aktiv je tačniji od pasiva i njegovom upotrebom se smanjuje mogućnost da zbunite čitaoca, ali i da vam riječi budu zloupotrijebljene.

V – “Koristite svakodnevni jezik prije nego strane fraze, naučne izraze ili žargon.“

Većina javnih nastupa, u koje spada i pisanje, obuhvata raznoliku publiku. Neki ne znaju engleski, neki nijesu poznavaoci teme o kojoj se piše ili govori. Zbog toga je veoma važno iskaz rasteretiti neobičnim pojmovima. Takođe, neke riječi nemaju značenje koje mu mi pripisujemo. Ta pojava pogrešnog značenja su najčešće posledica kršenja prvog Orvelovog pravila.

I, postoji šesto Orvelovo pravilo, koje nema potrebe za objašnjavanjem: Prekršite bilo koje od ovih pravila prije nego što kažete nešto primitivno ili pogrdno!

Autor sajta “Economist” je ova pravila izmijenio, rasteretivši ih ograničavajućih pojmova “nikada” i “uvijek”, bez mijenjanja suštine. To je objasnio svojim šestim pravilom:

“Dobro pisanje nije mjesto za tiraniju. Nikada ne recite “nikad” i uvijek izbjegavajte “uvijek”, ili ih barem koristite pažljivo, jer u suprotnom postavljate nemoguće standarde.”


Još neki sitni savjeti:

Rečenicu nemoj da počinješ ličnom zamjenicom “Ja”, jer se smatra neukusnim davati sebi previše na značaju. Ne valja ponavljati suviše često iste riječi, zbog toga što čitalac počinje da obraće pažnju na njih, a ne na poentu pisanja. Iz sličnog razloga, treba izbjeći počinjanje uzastupnih rečenica na isti način. Treba izbjeći započinjanje i završavanje teksta tuđim mislima, zato što čitalac može da pomisli da kopirate i “reciklirate” tuđa pisanja. Izbjegavati brojeve izvan nabrajanja, već ih pisati slovima. Ukoliko pišete o temama izvan svoje stručnosti, posavjetujte se sa nekim “iz struke”. U svakom slučaju, dajte drugom da pročita tekst prije njegovog objavljivanja jer je izuzetno teško lekturisati svoje pisanje.

I, pošto pročitaš ovaj članak i prije nego što počneš da pišeš – sjeti se šestog Orvelovog pravila!

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn(mada tu smo negde i na Twitter-u) ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremio Sreten Ćeranić, urednik i tekstualnog sadržaja.