Akademska godina u bivšim jugoslovenskim državama se primiče i kreće studentska migracija. Neki od nas, brucoši, ostvaruju pravo na dom. I vjerovatno se prvi put sreću sa takvim oblikom kolektivnog suživota, pa unaprijed doživljavaju traume od toga da će dijeliti i sobe i kupatila sa nepoznatim ljudima. I od prepričavane buke. Neki se unaprijed ježe hrane. A neki su poneseni socijalnim iskustvima svoje okoline – i jedva čekaju. 

CIMERI. Podjela ličnog prostora je prva koja stvar koja treba da se uradi. Ovo je izrazito važna stavka koja možda gubi na značaju poslije prvih mjesec dana suživota, jer cimeri uglavnom postaju poput članova porodice. Međutim, ovo je najvažnija stavka koja postoji jer se na osnovu nje vrši ostala sistematika – poput učenja, izbjegavnja emotivnih pijavica I ostalih loših stvari sa kojima se srećemo u životu. Zbog toga uvijek ljudima sa kojima ćete živjeti treba staviti do znanja šta je to vama važno. Vodite računa da ne postavite previsoke standarde, imajte na umu da sa tom osobom živite. Zato se trudite da budete ljubazni. Najbolji način da započnete odnos kafenisanjem ili nekom sličnom stvari. I upamtite – premda su svi ljudi različiti, nepoznati ljudi nas najviše “kupuju” ili ljute sitnicama. 

STANARI Drugi stanari na spratu će vam u život ući tek nakon prve ili druge nedelje. Najčešće će prvi biti “veterani”, odnosno stariji studenti koji obilaze novajlije i upućuju ih na neformalni kućni red. Slušajte ih, ali nemojte puno da stečeno znanje primjenjujete jer je menadžment doma uvijek nepovjerljiviji prema brucošima. No, što se tiče generalno drugih stanara sa sprata, prema njima se odnosite tačno onako kako želite da se odnose oni prema vama. To se ponajviše tiče posjeta drugim sobama – to je lični prostor, pa ulaskom u isti vi druge ljude oslobađate barijera prema vama. Što može biti kul prije nego što krene ispitni rok. Stoga, da ne biste dolazili u situaciju da druge “ljubazno molite” – koliko god to rekli ljubazno, uvijek je neljubazno – da vam napuste sobu, morate da se sebi postavite granicu prema drugima. Takođe, bez obzira na bliskost sa stanarima, ne uzimajte si slobodu da boravite sa ljudima drugog pola predugo sami u prostoriji jer to može izazvati niz neželjenih posledica, pošto je jedan sprat studentskog doma zapravo – svijet zbijen u jedan hodnik. 

MENZA Studentska ishrana je oduvijek ista – kao i sve kolektivne ishrane. Niko se ne privikne do kraja na istu. Prva stvar jeste izbjegavanje prženih jela u većoj količini, jer se od kuhinjskih sastojaka najviše štedi na samom ulju pa se ono ne mijenja, a to zna da bude jako opasno za zdravlje. Ukoliko hrana nije najbolje spremljena, prvi put  takve žalbe najbolje plasirajte u tišini nekome od kuhinjskog osoblja. Više će vas cijeniti, a i vjerovatno će bolje obratiti pažnju sledeći put nego što će to činiti ako dignete buku. Ipak je to – studentska menza, ne hotelski restoran. Takođe, u većini domova se formiraju gužve pred sam početak obroka. Nemojte da upadate u tu zamku. Bolje je malo da pričekate dok se gužva ne raziđe, jer će hrane (uglavnom) ostati za sve. To je dobro još iz jednog razloga: Pravilnija raspodjela obroka je dobra za zdravlje, a i ekonomičnija je. 

UPRAVA I OSTATAK PERSONALA Ono što je veoma važno jeste da će neko od ljudi iz personala uvijek težiti da ostvari bolji kontakt sa studentima. Vjerovatno ne iz loše namjere, a možda i da. U svakom slučaju, uvijek pazite na ponašanje pred njima jer kao što je logično – ti ljudi međusobno komuniciraju. I donose loše zaključke. Jedan, najbanalniji ili najduhovitiji gaf – svejedno – pred tim ljudima vas može označiti obratiti dodatnu pažnju na vaše ponašanje, pa kasnije najmanju grešku koristiti da na vama trenira disciplinu. I još jedna važnija stvar – pazite šta govorite o drugima, jer vas zbog nesmotrenosti nekad pozvati kao svjedoka i tako vas, pred drugim studentima, označiti kao krticu. 

To bi bilo to. I vrlo je važno da se zapamti stih nikšićkog studentskog pjesnika Miladina Šobića: “I uvijek požalim kad moram nekud dalje iz mog studentskog bratstva. Ali nikad ne odem, a da im ne upišem desetku iz drugarstva!” Iz domova većina ljudi ponese cjelovječna drugarstva. Najbolji način da i vi imate ljude kojima upisujete desetke jeste da ih sami zaslužite!

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn(mada tu smo negde i na Twitter-u) ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremio Sreten Ćeranić, urednik i tekstualnog sadržaja.