Da li ste se ikada našli u situaciji u kojoj su vas preplavile emocije i niste bili u stanju da razmišljate racionalno? Ja jesam, a vjerujem da je veliki broj vas bar jednom u životu imao slično iskustvo. Ovakve situacije se obično dešavaju, kada se posvađamo sa nekim bliskim, kada nas neko uvrijedi ili iznervira svojim postupkom. Ljudi često impulsivno reaguju i nisu u stanju kontrolisati svoje emocije. Zašto je to tako, pitate se?   

Zapravo, riječ je o emocionalnoj pismenosti, sposobnosti koju većina ljudi uči tokom života, a oni koji je nemaju misle da je nemoguće razviti je. Međutim, upravo tu griješe. Emocionalnu pismenost je moguće naučiti u bilo kome periodu svog života, jedino što je potrebno jeste da stvarno to želite i da imate nekoga ko će vam pomoći u procesu emocionalnog opismenjivanja.  

Šta je emocionalna pismenost? 

Pojmovi emocionalne pismenosti i emocionalne inteligencije, često se koriste kao sinonimi. Emocionalna pismenost je savremeni pojam, nastao u popularnoj psihologiji i predstavlja jedan aspekt složenijeg konstrukta, poznatijeg kao emocionalna inteligencija.  

Emocionalna inteligencija (EQ) predstavlja sposobnost zapažanja, razumijevanja i procjene emocija, uviđanja i generisanja osjećanja koji olakšavaju mišljenje, kao i sposobnost kontrolisanja i upravljanja emocijama. Ona se sastoji od sposobnosti kao što su mogućnost motivisanja samoga sebe, obuzdavanja impulsivnosti, ustrajnosti uprkos frustracijama, regulacijom raspoloženja, saosjećanjem sa drugima i nadanjem. Od najranijeg djetinjstva djeca su izložena brizi i uticaju svojih roditelja i drugih odraslih u njihovom životu. Zato su upravo prve godine života kritičan period za razvoj sposobnosti upravljanja svojim emocijama. Djeca se razvijaju u različitim kulturama i sredinama, a samim tim se se i njihov emocionalni razvoj kvalitativno razlikuje. Od emocionalne kompetentnosti roditelja, vaspitača, učitelja i drugih značajnih odraslih u djetetovom životu, zavisiće i razvoj djetetove sposobnosti razumijevanja i upravljanja svojim emocijama.  

Emocionalna pismenost je uži pojam od EQ-a, i prema Štajneru ona predstavlja emocionalnu inteligenciju zasnovanu na ljubavi. Na osnovu nje, ljudi su u dosluhu sa svojim emocijama, mogu da ih imenuju, prepoznaju koliko su snažne i šta ih izaziva. Biti emocionalno pismen, znači imati kontrolu nad svojim emocijama, što omogućava da povećanje lične moć, poboljšanje odnose sa drugim ljudima i uopšteno kvaliteta svog života. Razvojem emocionalne pismenosti, razvija se i empatija, koja predstavlja sposobnost intuitivnog razumijevanja osjećanja drugi ljudi i mogućnosti stavljanja u njihovu poziciju. 

U današnje vrijeme, iako još uvijek ne dovoljno, sve češće se govori o emocionalnoj pismenosti. Danas, mnogo više nego ranije, moguće je sresti ljude koji ističu njen značaj, autore mnogih knjiga i kreatore raznih radionica na temu emocionalne pismenosti. 

Zbog čega emocionalna pismenost nije razvijena kod svih ljudi podjednako?  

Ukoliko se pitate zašto velikom broju ljudi nedostaje ova sposobnost, odgovor je vrlo jednostavan! Većina ljudi odrasta u emocionalno nepismenim okruženjima, zbog čega i sami postaju osobe koje ne znaju da izraze svoje emocije na adekvatan način. Uzmite kao primjer dječaka koji sada već ima devet ili deset godina. Svakoga dana poslije škole, vozi bicikl sa drugarima. Jednog dana, tokom vožnje je pao i raskrvario koljeno. Počeo je da plače, a drugari su mu se smijali zbog toga i govorili mu da je kukavica. Otišao je kući i požalio roditeljima, a roditelji su odgovorili da je on dječak i ne treba da plače, jer je sramota da dječaci plaču. Umjesto toga, treba da bude hrabar i jak. Upravo ovo je primjer kako se uči emocionalna nepismenost. Emocije koje osjećate, drugi ljudi obezvrijeđuju i podstiču njihovo potiskivanje. Kao posljedica toga javlja se emocionalna nepismenost, kao nesposobnost razumijevanja i izražavanja svojih emocija i nemogućnost uspostavljanja kontrole nad njima. To može da predstavlja prepreke u ostvarivanju adekvatnih prijateljskih, partnerskih, poslovnih i ostalih međuljudskih odnosa.  

Osim emocionalno nepismenih okruženja, emocionalne traume koje prožimaju živote svih ljudi, su takođe jedan od faktora koji blokiraju razvoj ove vještine. Emocionalne traume su zapravo događaji koji osobu potresaju na emocionalnom nivou, a sa kojima se ona ne može izboriti. To mogu biti mali, naizgled bezazleni, svakodnevni stresovi koji se gomilaju i vremenom dovedu do preplavljivanja emocijama. Pod pojmom traume, misli se i na neke veće i ozbiljnije traumatske događaje, koji mogu ostaviti vrlo ozbiljne posljedice, poput zlostavljanja. Bez obzira da li je riječ o manjim ili većim emocionalnim traumama, one imaju značajan uticaj na sposobnost upravljanja emocijama. 

Za uspješno nošenje sa emocionalnim traumama neophodno je da se traume prerade, a ne da ih se “gura pod tepih”. Greška koju svi ljudi često rade, jeste da potiskuju ono što im nanosi bol. Samim tim postaju „emocionalno anestezirani“ i nesposobni da svoja osjećanja iskažu na pravi način. Upravo iz tog razloga, od traume ne treba bježati, potrebno je dozvoliti sebi da osjetimo, proživimo traumu još jednom, pa još jednom, i tako nebrojeno mnogo puta, kako bismo se oporavili od emocionalne štete.  

Kako postati emocionalno pismena osoba? 

Emocionalna pismenost je vještina koja se uči tokom života i bez obzira na broj godina, nikada nije kasno da je naučite, ukoliko već niste. Ništa ne dolazi preko noći, zato je potrebno da biti strpljiv, jer za razvoj ovakve vještine potrebno je uložiti vrijeme i trud, te biti ustrajan i ne odustati prilikom procesa opismenjivanja. Klod Štajner, psiholog, stručnjak za emocionalnu pismenost, autor mnogobrojnih knjiga i vođa treninga za razvoj ove vještine, kaže da učenje emocionalne pismenosti počinje i završava u srcu. Prema njemu, učenje emocionalne pismenosti se sastoji iz tri koraka: otvaranja srca, analize emocionalne mape i prihvatanja odgovornosti. 

Prvi korak, nazvao je otvaranje srca. Srce se, u ovom slučaju smatra središtem svih emocija, stoga proces emocionalnog opismenjivanja počinje upravo ovdje. Otvaranje srca predstavlja oslobađanje centra u kome se nalaze emocije, od uticaja koji sprečavaju ljude da jedni drugima iskazuju ljubav. Za oslobađanje od tih uticaja, potrebno je okružiti se bliskim ljudima, na čiju podršku uvijek možete računati. Važno je da ti ljudi, zajedno sa vama učestvuju u razmjeni svojih emocija i pozitivnih poruka. Razmjena treba da bude obostrana, i komunikacija treba kontinuirano da se odvija. Vrlo je važno da budete aktivni učesnici procesa razmjene, jer samo tako se možete uspješno osloboditi od uticaja koji zatvaraju vaše srce i onemogućavaju vam da izrazite svoja osjećanja drugim ljudima.  

Analiza emocionalne mape, predstavlja drugi korak u ovom procesu. Nakon uspješnog prolaska kroz “otvaranje srca”, potrebno je da utvrdite koje emocije vas sačinjavaju, a od kojih emocija su satkani ljudi u vašem okruženju. U ovom dijelu, uči se kako da se prepoznaju vlastiti osjećaji, intenzitet tih emocija i utvrđivanje izvora, odakle one potiču. Spoznaja o tome, omogućava da se uspostavi kontrola nad emocijama, da se razvije svijest o osjećanjima drugih ljudi, kao i razvoj empatije prema njima. Za analizu emocionalne mape, vrlo je važno osluškivati svoja i osjećanja drugih. Učenjem prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija, osoba može naučiti kako izraziti potrebe do kojih dolazi usljed određenih emocija. Zahvaljujući tome, ljudi mogu naučiti kako da prepoznaju i razlikuju stvarne od lažnih emocija kod drugih. 

Treći, i najteži korak u učenju emocionalne pismenosti, jeste preuzimanje odgovornosti. Svako je nekada u svom u životu povrijedio ili oštetio drugu osobu, svojim ponašanjem, riječima ili djelima.. To ne znači da je ta osoba nužno loša. Ljudi griješe i niko nije izuzetak tome. Međutim, kako bi mogli ispravili tu grešku, potrebno je da preuzeti odgovornost za svoje postupke i promijeniti svoje ponašanje. Upravo zbog toga, ovaj korak se smatra najtežim korakom u razvoju emocionalne pismenosti. Štajner savjetuje da je najbolje prvo priznati sebi da smo napravili grešku. Zatim je potrebno, tu istu grešku priznati drugim ljudima i potruditi se da osjetimo iskrenu žalost zbog toga i saopštimo je osobi koju smo povrijedili. Na kraju, treba da promijenimo svoje ponašanje i pronađemo način na koji bismo ispravili štetu.   

Ta tri koraka, predstavljaju tri ključne faze prilikom učenja emocionalne pismenosti. Učenje emocionalne pismenosti nije lak proces, zahtijeva dosta truda i spremnosti za suočavanje sa vlastitim emocijama i otkrivanja sebe drugim ljudima. Da biste se upustili u ovaj proces, potrebno je da zaista želite i budete spremni na promjenu koja će doći sticanjem ove vještine. Zahvaljujući emocionalnoj pismenosti moguće je ostvariti iskrenost u komunikaciji sa drugima, a naročito sa samim sobom. Iako djeluje zastrašujuće, razvijanje emocionalne pismenosti može doprinijeti otkrivanju mnogih, do tada nepoznatih mogućnosti u vašem životu. Zato, okružite se osobama koje su spremne da zajedno sa vama učestvuju u razmjeni svojih emocija, potrudite se da osluškujete svoja osjećanja i osjećanja ljudi oko vas, budite spremni da priznate svoje greške i preuzmete odgovornost za njih. Emocionalna pismenost će vam omogućiti da budete sigurniji u sebe, doprinijeće povećanju vaše lične moći, obogaćivanju vaših međuljudskih odnosa, a samim tim i poboljšanju kvaliteta cjelokupnog života.  

Ako želite da se nađete u našim rubrikama i dobijete priliku da podelite svoje priče i prilike ili ljudi iz vašeg okruženja, pišite nam na našim društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn (mada tu smo negde i na Twitter-u) ili putem mail-a contact@pokrenise-mladi.org. 

#Pokreni se!

*Tekst je pripremila i kreirala Isidora Radan, Kreator tekstualnog sadržaja.